| Znate l' priču o Vasi Ladačkom?
|
| I ja sam je, tek onomad čuo
|
| Jednom devet dana nije, izlazio iz birtije
|
| Kažu da je bio, čudna sorta…
|
| Otac mu je bio sitni paor
|
| 'ranio je, sedam gladnih usti'
|
| Mati mu je bila plava, tiha, nežna, jektičava
|
| Umrla je s' trideset i nešto…
|
| Imali su par jutara zemlje
|
| Malu kuću na kraju sokaka
|
| Na astalu mrve hleba, taman tol’ko kol’ko treba
|
| Al' je Vasa hteo, mnogo više…
|
| Želeo je konje vrane, po livadi razigrane
|
| Sat sa zlatnim lancem i salaše…
|
| Želeo je njive plodne, vinograde blagorodne
|
| U karuce pregnute čilaše
|
| Ali nije mog’o, da ih ima
|
| Voleo je lepu al' sirotu
|
| Uz’o bi je, samo da je znao:
|
| Voleš jednom u životu, sad bogatu il' sirotu
|
| To ne bira pamet, nego srce…
|
| Sve se nad’o da će ljubav proći
|
| Zanavek je otiš'o iz sela
|
| Nikad nije pis’o nikom, venč'o se sa miraždžikom
|
| Jedinicom ćerkom, nekog gazde…
|
| Dobio je konje vrane, po livadi razigrane
|
| Sat sa zlatnim lancem i salaše…
|
| Dobio je njive plodne, vinograde blagorodne
|
| U karuce pregnute čilaše
|
| Sve je im’o, ništa im’o nije
|
| Propio se, nije proslo mnogo
|
| Dušu svoju, Ðavolu je prod’o
|
| Znali su ga svi birtaši, tražio je spas u čaši
|
| Ali nije mog’o, da ga nađe…
|
| Mlad je, kažu, bio i kad je umro
|
| Sred birtije, od srčane kapi
|
| Klonula mu samo glava, k’o da drema, k’o da spava
|
| I još pamte šta je, zadnje rek’o…
|
| Džaba bilo konja vranih, po livadi razigranih
|
| Džaba bilo sata i salaša…
|
| Džaba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih
|
| Džaba bilo karuca, čilaša…
|
| Kada nisam s onom koju volem
|
| Znate l' priču o Vasi Ladačkom?
|
| I ja sam je tek onomad čuo
|
| Čak i oni slični njemu, kada razmisle o svemu
|
| Kažu da je bio, čudna sorta. |